malasmora
Što treba za sastavit pismeni ispit?
Cijelo jutro pokušavam složit pismeni ispit za idući jesenski rok. Rek'o bi čovjek da će za svaki idući put slaganja ispita ići lakše, ali meni je sve gore.
Ti jadni moji studoši, čiju sam ja sudbinu dijelila do pred godinu dana, sada su pali u milost i nemilost moje mašte da smislim neke smislene zadatke.
Da bude jasnije, za sastavit jedan pismeni ispit treba žonglirat između želja i prohtjeva više uvaženih strana:
1. uvažiti želje cijenjenog dr.mr.sc.profesora koji traži da je barem 90% ispita u potpunosti neriješivo za ljude s prosječnim IQom. Ne razumijem tu strasnu želju da se iste studente gleda i po nekoliko puta na ispitnim rokovima..
2. uvažiti želju moje malenkosti da se što prije riješim studenata i kažem im "Zdravo đaci" s 2 u indeksu. Pa ponavljam zadatke s prijašnjih rokova. Što neki studoši nikako da shvate i prepoznaju "uzorak" ponavljanja zadataka.. Pa me iz roka u rok iz klupe gledaju blago telećim pogledom ne prepoznajući zadatak koji im je bio na prošlom roku, koji je neslavno završio.
3. da se razumijemo, ja volim vidjeti ispitni rok riješen za odličan. Nema sretnije asistentice od mene.
Kad samo kvačice redam i zbrajam maksimalne bodove. Kad mi student riješi zadatak iz poglavlja "Za one koji žele znati više", pa u sred čela bi ga/nju poljubila. . Dakle, treba složiti zadatak koji će biti na granici riješivog/promućkaj s mozgom/neriješivog... Za sastavit takav zadatak više se pari moj mozak, no što se pari glavica jednog studoša na ispitu..
4. Ispit treba biti složen po poricipu 'za svakog ponešto', što bi značilo za studente ovih kategorija:
za one koji su pročitali naslove i podnaslove poglavlja, pa je to lijepa, sretna, sigurna 2
za one koji su pročitali naslove i podnaslove, tu i tamo riješili koji riješeni primjer, pa je to zlatna 3
za one koji riješe za 5 ali se zaje** u proračunu pa dobiju 4
za one koji sve riješe, i čiji ispit služi kao ogledni primjerak za druge studente i s kojima se nitko poslije ne želi družit.
5. bodovanje zadataka je posebna priča. Koji je zadatak teži, koji lakši, koliko bodova koji nosi da ukupni zbroj bude razuman i dijeljiv s 5. Koliko je bodova dovoljno za 2, koliko je dozvoljeno pogriješit da se dobije 5.. U glavi mi se zavrti.
6. konačni proizvod i moj višesatni trud tada ide na recenziju kod cijenjenog iz točke 1 koji daje balgoslov da se ispit može 'pustiti u promet' i možda presuditi akadamskoj godini nekog studoša kojemu je baš taj ispit bio uvjet. Nimalo veselo.
No sve je to vrijedno truda, jer svaki njihov uspjeh na ispitu je indirektno i moj uspjeh jer sam im neko znanje prenijela. A to je ono što me čini sretnom.
Svim studošima želim sretne ispitne rokove u 9. mjesecu. Ne dao Bog da padnete u ruke neke nemaštovite asistentice/asistenta. Ti su najgori.
Mah mah 
Mali blog Male s Mora
Od kada znam za sebe, pišem dnevnik.. Moje misli, događaji zatočeni u meni i mojoj glavi prenesem na papir za sjećanje jednog lijepog dana kad ovi sadašnji dani prođu.
Smiješno je to kad te riječi na papiru vrate u vrijeme kad je svakog novog dana neki Petar, Marko, Ivan bio ljubav mog života, a natpisi tipa "Ivan (Marko, Filip.../upisati po želji) voljet ću te zauvijek" napisane roza kemijskom sa šljokicama krase svaku drugu stranicu dnevnika. Zanimljivo je pratiti to kako se sam razvijaš kao osoba i kad možeš usporediti sebe sada i sebe pred 10, 5 ili 2 godine. Svoje dnevnike smatram neprocijenjivim blagom koje još nitko nije vidio (ili se ja barem nadam 
)
Događaji, mjesta, ljudi koji su davno prošli mojim životom i kojih se više skoro ni ne sjećam, ostali su zatočeni na tim šarenim bilježnicama i vraćaju se natrag u moje misli i sjećanja. Neprocjenjivo.
Blog čitam zadnjih godinu dana. Pratim redovito iz prikrajka živote ljudi koje ne znam, a koji su mi na neki način već postali dio svakodnevnice. Blog je način da se zaviri u nečiji život, misli, osjećaje i događaje iz sigurnosti vlastite fotelje, s kavom i cigaretom u ruci bez da se makne metar od kuće. Kao da se pogleda kroz nečiji stan kroz prozor bez zavjesa. Može se pročitati svašta. Doznati svega. I korisnog i beskorisnog, i smješnog i tužnog. No najljepše od svega je da se može "upoznati" drukčije ljude, s drukčijim životom, mišljenjem, stavom.. S nekima se neću složiti, neke bi svakog dana čitala..Ali to su čari bloga. U svakom trenutku se može kliknuti na gornji desni X i izaći iz virtualnog života blogera.
Nakon godinu dana pritajenog promatranja iz prikrajka odlučila sam da ti moji dnevnici koji skupljaju prašinu u kutijama na tavanu, dobiju i svojeg digitalnog nasljednika. Jedan blog koji će biti odraz mene i s kojim ću možda nekad (a možda nikad) ostaviti utisak na nekog blogera koji će mene čitati, kao što su mnogi blogeri na mene ostavili dojam, darovali osmjeh ili učinili da se nad nečim zamislim.
Mali blog, male s mora jer svatko na ovom svijetu ima nešto pametno za reći..
